Promjena odnosa snaga između SAD, Europe, Bliskog istoka i Azije. Još prije desetak godina Goldman Sachs predvidio Kinu kao najveću ekonomsku silu.
PRIJE gotovo desetljeće, još 2003. godine, njujorška investicijska banka Goldman Sachs, iz koje je 2001. godine i lansirana kratica Brix, za brzo rastuće ekonomije Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike, je predvidio da će Peking i New Delhi da postanu prva i treća najveća ekonomija do 2050. godine, s Brazilom i Rusijom na petom i šestom mjestu.
Pet zemalja Brix u kojima, na četvrtini ukupnog zemljinog prostranstva, živi gotovo polovica čovječanstva, i stvara se oko četvrtina globalnog dohotka, predstavljaju već danas motor ekonomskog razvoja i rasta.
Brz ekonomski rast i demografska struktura Kine i Indije stvaraju mogućnost rađanja velike srednje klase, čija bi potrošnja mogla potaknuti gospodarski razvoj i ekspanziju globalne ekonomije, svjedočeći o vremenu velikog globalnog prestrojavanja u međunarodnim odnosima.
Poruka predsjednice Brazila Dilma Vana Rousseff da se glas brzorastućih ekonomija “mora suprotstaviti ozbiljnoj financijskoj i ekonomskoj krizi”, i upozorenje razvijenima da “usvoje razumnu makroekonomsku i financijsku politiku”, te zahtjevi za novim poretkom u MMF, Svjetskoj banci i Vijeću sigurnosti UN, jasan su signal promjena. Započete padom Berlinskog zida, te promjene je svjetska financijska kriza 2008. godine samo ubrzala.
Panika koja je zahvatila financijska tržišta najprije je potaknula nacionalne krize, da bi vremenom prerasla u generator previranja u međudržavnim odnosima. Financijska kriza u Europi, prerasla je u političku, uzdrmavši same temelje EU. Kina, kojoj je Europa najveći trgovinski partner, iskusila je izvoznu krizu. Indirektne posljedice osjetile su se na Bliskom istoku. Sjedinjene Države, od pada Berlinskog zida neprikosnovena svjetska sila, danas sve teže izlaze nakraj sa novim realnostima svijeta.
Dugo građena vizija jedinstvenog Starog kontinenta koji će integrirati bivše komunističke države s Istoka, vremenom prerastajući u Ujedinjene Države Europe, sa snažnim glasom na međunarodnoj sceni, iz temelja je uzdrmana spoznajom da Unija teško odolijeva financijskim iskušenjima. U teškim vremenima, pokazalo se, svakoj zemlji prva briga bili su vlastiti interesi, pa tek onda zajednički, europski.
Unija kakva je postojala prije krize, teško da će ličiti na onu koja se sada oblikuje, ukazuju mnogi analitičari. Mala je vjerojatnost da će posthladnoratovske Europa, građena oko Njemačke, preživjeti ispit vremena. Ekonomski slaba periferija ujedinjenog kontinenta u kontrastu sa snažnom Njemačkom, otvara pitanje uređenja Unije, i više od toga. U igri je budućnost Njemačke i njeni odnosi s Rusijom.
Ekonomski rast Kine nadilazi zapadni, ali u državi u kojoj više od milijardu ljudi živi s manje od pet dolara dnevno, sada uzdrmani izvoz je od ključnog značaja njenu stabilnost. Recesija poslije 2008. godine srezala je izvoz i prinudila Peking na velike pozajmice kako bi održao rast. Posljedični porast inflacije počeo je utjecati na konkurentnu cijenu radne snage i Kina je u situaciji da se bori da održi prednost u odnosu na ostale zemlje s jeftinom radnom snagom.
Kriza, koja je poljuljala ustaljeni poredak stvari, neizravno se odrazila i na Bliski istok. Razvijene i zemlje u usponu ukrstile su interese, a američko povlačenje iz Iraka, otvorilo prostor Iranu za široko polje utjecaja u Perzijskom zaljevu.
Sjedinjene Države u svijetu poljuljanom krizom koja je i krenula iz srca njujorške financijske oblasti, ostaju dominantna, ali ne više i neprikosnovena sila. Slabosti europskih saveznika, transformacije u Kini i jačanje ostalih iz grupacije Brix, promjene na Bliskom istoku, mijenjaju svijet čiji poredak postaje pretijesan za novu realnost.
Najznačajnija zemlja, SAD, nije imala strategiju poslije 1991. godine, kao što je nema ni danas. To je jedina i najvažnija realnost svijeta danas. Kao što Španjolci, kojima je nakon Kolumbovih putovanja, nedostajao smisao za realnost koju su stvorili, tako ni Amerikanci danas nemaju osjećaj za svijet u kome se nalaze. Ta činjenica nastavlja definira kako svijet funcioniše – ističe George Friedman, osnivač analitičke kompanije “Stratfor”.
Svijetu u kome “ojačale” nacije zahtijevaju promjene po pravilima funkcioniranja Međunarodnog monetarnog fonda MMF, svoje ljude na čelu Svjetske banke, reformu Vijeća sigurnosti UN, na čija vrata već dugo kucaju Indija, Brazil, Japan i Njemačka, potrebna je i nova ravnoteža. I američki analitičari upozoravaju da SAD, prije nego što nameću pravila, trebaju sudjelovati u novoj igri. Jer, alternativa je zastrašujuća, sa ekonomskom i političkom opadajućom silom, koja jedino još jedino uspijeva održavati ubjedljivu globalnu prednost – oružane sile.
MEKSIKO NA ČELU “SLIJEDEĆIH 11″ Još 2005. godine Goldman Sachs je identificirao “Sljedećih 11″ – širu skupine tržišta u razvoju sa potencijalima igrati značajniju ulogu u globalnoj ekonomiji. U njoj su Bangladeš, Egipat, Indonezija, Iran, Južna Koreja, Meksiko, Nigerija, Pakistan, Filipini, Turska, Vijetnam. Najveće potencijale među njima imaju Meksiko i Južna Koreja.
