Dakle, svatko tko vjeruje da “stvari idu na bolje” u Europi, je dakako u iluziji. Naime, gospodarska kriza u Europi postaje sve dublja.
Stopa nezaposlenosti u eurozoni je veća nego što je ikada prije bila. Nedavno smo saznali da je nezaposlenost eurozone došla na najvišu razinu ikada od 12,2% posto za rujan. Povratak u siječnj 2012., nezaposlenost je sjedila na samo 10,4% posto.
Smiješno je da će mainstream mediji jedva nazvati ono što se događa u Europi “recesijom”, iako su stope nezaposlenosti u obje, Španjolskoj i Grčkoj, sada mnogo veće nego nezaposlenost u Sjedinjenim Državama za vrijeme “Velike depresije” iz 1930.
Nije bilo onoliko naslova o financijskoj krizi u Europi u zadnje vrijeme, jer je ECB zataškavao probleme dugova tijekom dužničke krize u rubnim dijelovima Europske unije (barem za sada), ali ekonomskih uvjeti na terenu za prosječnog Europljana i dalje bivaju sve gore i gore.
Kasnije u ovom članku ćete pročitati o 25-godišnjem španjolcu sa tri fakulteta koji je preselio u London u očajničkoj potrazi za poslom koji sada čisti kakicu da bi zaradio za život. Ekonomski kolaps u Europi i dalje maršira, i nema kraja na vidiku.
Sve što morate učiniti je pogledati najnovije brojeve nezaposlenosti i shvatiti da se stvari pogoršavaju u Europi.
U Italiji, stopa nezaposlenosti je 12,5% posto.
U siječnju 2012, manje nego prije dvije godine, nezaposlenost je bila na samo 8,9% posto .
U Grčkoj, stopa nezaposlenosti je nevjerojatnih 27,6% posto.
U siječnju 2012, nezaposlenost u Grčkoj je bila na samo 21,4% posto .
U Španjolskoj, stopa nezaposlenosti je 26,6% posto.
U siječnju 2012, stopa nezaposlenosti u španjolskoj je bila na samo 22,8 posto, a nazad u siječnju 2008. ona je bila samo 8,6 posto.
A statistike nezaposlenosti mladih u eurozoni još su zastrašujuće …
Nezaposlenost među mladima u Eurozoni ispod 25 godina starosti je nedavno porasla na 24,1%. U Francuskoj, stopa nezaposlenosti mladih je skočila sa 25,6% na 26,1%, dok je u Italiji porasla sa 40,2% na 40,4%.
No, koliko loši bili ovi brojevi, oni nisu ništa u odnosu na ono što se događa u Španjolskoj i Grčkoj. (a prema podacima Hrvatska ih slijedi na 3. mjestu). U Španjolskoj stopa nezaposlenosti mladih iznosi do 56,5% posto, a u Grčkoj je stopa nezaposlenosti mladih dosegla 57,3% posto. (Hrvatska slijedi sa 55%, izvor jutarnji.hr)
I, naravno, nezaposlenost nije jedini problem kojim se Europsko gospodarstvo bavi upravo sada. Sljede nekeoliko činjenica o europskom gospodarstvu koje pokazuju da gospodarska kriza u Europi postaje sve dublja …
- Europska prodaja automobila u 2013. je na korak do najniže razine u zadnje 23 godine.
- Postotak “loših kredita” u Španjolskoj je skočio na novi rekord svih vremena.
- Broj hipotekarnih zahtjeva u Španjolskoj je pao 90% posto od vrhunca tržišta.
- Citigroup je napravio projekciju da će stopa nezaposlenosti u Grčkoj dosegnuti 32% posto u 2015.
- Tijekom posljednjih nekoliko godina, Italija je doživjela najveći kolaps u rastu BDP-a koje je ikad viđen. Sveukupno, BDP Italije se smanjio za oko 8% posto od 2008.
- Broj nezaposlenih na Cipru je sada pet puta veći nego što je bio prije financijske krize 2008.
- Predviđa da će španjolski duga u BDP-u porasti za gotovo 100% posto do kraja iduće godine 2014..
- Dug BDP-a Portugala je sada već 123% posto .
- Dug BDP-a Italije je sada već 127% posto .
- Iako je Grčka provodi cijeli niz “mjera štednje”, dug BDP-a Grčke je sada već na 156% posto .
No, ono što ti nam ti brojevi ne mogu reći je ogromna količina boli i očaja koje milijuni i milijuni Europljana doživljavaju upravo sada.
Na primjer, razmislite o priči Benjamina Serra Bosch, 25-godišnji španjolca koji je preselio u London u očajničkoj potrazi za poslom. On ima tri diplome fakulteta, uključujući i magisterij iz poslovne škole IEBS u Barceloni. Slijedi ugrubo prijevod poruke koja je nedavno objavljena na Facebooku …
Moje ime je Benjamín Serra, imam dvije diplome i ima magisterij, i ja sam čistim zahode.
Ne, to nije vic. Činim to da bi platio stanarinu za moju sobu u Londonu.
“Ja sam radio u poznatom lancu kafića u Velikoj Britaniji od svibnja, a po prvi put je danas, nakon 5 mjeseci rada tamo, ja jasno vidim. Ja sam čistio zahode. Moja misao bila je: “Primjetio sam razliku u moja dva fakultetska obrazovanja, a ja čistim tuđu kakicu u zemlji koja nije moja”. Pa, ja također pravim kavu, čistim stolove i perem šalice.
I ne stidim se to raditi. Čišćenje je vrlo pristojan posao. Što me je sram je to što mi nitko niej dao priliku u Španjolskoj. Slično kao i ja, postoje mnogi Španjolci, posebno u Londonu. “Vi ste kuga”, rečeno mi je jednom ovdje u Londonu. I nemojmo se zavaravati. Mi nismo mladi ljudi koji žele avanturu da nauče jezik i imaju nova iskustva. Mi smo imigranti.
Uvijek sam bio vrlo ponosan, neću poreći. Oni koji me znaju, isto to znaju. I moram glumiti osmijeh kupcima koji me gledaju preko ramena zato što sam ja jednostavno “barista” (kako nas nazivaju ovdje). Šteta.
Mislio sam da sam zaslužio nešto bolje nakon ostavljanja toliko truda u moj akademski životi. Čini se da sam bio u krivu.”
Kako ekonomski uvjeti i dalje padaju diljem Europe, ljutnja i frustracija zajedno sa “europskim eksperimentom” i dalje raste.
UKIP-ov Nigel Farage je izrazio osjećaje vrlo rječito u govoru na 23. listopada, kada je izjavio da:
“ono što mi govore, veliki broj nas iz svake pojedine države članice EU je: ne želimo tu zastavu, mi ne želimo tu himnu koju za koju ste svi stajali tako uspravno jučer, ne želimo EU putovnice, ne želimo političku uniju.”
Nažalost, elita Europe, tako je opsjednuta svojim malim eksperimentom da su jedima “rješenja” ovih ekonomskim problema čak spremna uzeti u obzir uključenje još više europskih integracija.
I Amerikanci sigurno ne bi trebali gurati noseve u ono što se događa u Europi.
Ono što se događa u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Grčkoj će doći i u Ameriku uskoro, ako već i nije. U stvari, čak i za vrijeme usred ovog tzv. “gospodarskog oporavka”, siromaštvo i dalje apsolutno eksplodira u Sjedinjenim Američkim Državama.
Gospodarski uvjeti u obje, Sjedinjenim Državama i Europi nikada nisu bili ni blizu mjestu gdje su bili prije 2008., a sada se sljedeći veliki val gospodarskog kolapsa ubrzano približava.
